Sveti Sava, takođe poznat kao Sveti Sava Srpski ili Sveti Sava Nemanjić, bio je srednjovekovni srpski svetac, književnik, učitelj i prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve. On je bio sin osnivača srednjovekovne Srbije, Stefana Nemanje, i brat Stefana Prvovenčanog.
Sveti Sava je rođen oko 1175. godine i tokom svog života imao je značajan uticaj na razvoj srpske kulture, obrazovanja i religije. Njegovo najpoznatije delo je „Žitije Svetog Simeona“ (Žitije Svetog Stefana Nemanje), biografska hagiografija njegovog oca, Stefana Nemanje, koja se smatra jednim od najznačajnijih dela srpske srednjovekovne književnosti.
Sveti Sava je takođe osnovao Hilandarski manastir na Svetoj Gori u Grčkoj, koji je postao važno kulturno i duhovno središte. On je bio prvi srpski arhiepiskop i pomogao je u organizaciji i unapređenju Srpske pravoslavne crkve.
Njegova svetkovina se obeležava 27. januara (prema julijanskom kalendaru) ili 14. januara (prema gregorijanskom kalendaru), i taj dan se naziva Sveti Sava dan i praznuje se kao školska slava i dan prosvete u Srbiji. Sveti Sava ostaje važna figura u srpskoj istoriji i kulturi, poštovan i danas kao zaštitnik obrazovanja i kulture.